субота, 30. јануар 2010.

Ljubav (prvo poglavlje)

Volim životinje. Imam Milicu. Ona je laboratorijski zamorac. Ovo kažem samo zato što iznenađujuće mnogo ljudi ne zna šta je morsko prase. Veoma umiljato i razmaženo stvorenje, blagosloveno dvominutnim pamćenjem. Moj drug. Ja sam dobar vlasnik morskog praseta. Redovno je hranim i nisam joj presadila ljudsko uvo na leđa. Bar sam mislila da radim dobar posao.

Sinoć, na nekom satelitskom kanalu se zaustavim na edukativno-dirljivom šouu pod nazivom Hollywood pets. Dobrostojeći Amerikanci i njihovi ljubimci. Ok, znam za ultra skupe ogrlice za pse, dizajnirane džempere, specijalizovane salone za negu kućnih ljubimaca. Evo šta sam novo naučila:

1. Gospođa koja se predstavlja kao Pig fashion consultant. Ima svinju koju vodi na kastinge koje sama organizuje. Tvrdi da svinja uživa u svom manekenskom pozivu. Svinja je spala sa fotelje tokom snimanja.
2. Stariji gospodin koji svog psa vodi na skijanje na snegu, skijanje na vodi i utrošio je hiljade dolara na dizajniranje specijalnog ronilačkog odela. Prikaz psa sa glavom u staklenoj kugli.
3. Grupa ljudi. Pseći rodjendan. Imaju kape, trubice, klopu, tortu. Jedan pas povraća.
4. Stariji gospodin-Frog psychologist. Scena u kojoj hipnotiše žabu.
5. Sredovečni vlasnik kuguara. Vuče mrzovoljnu životinju na povodcu. Kaže da su najduže bili razdvojeni pet i po sati.
6. Farmer sa južnjačkim naglaskom. Napravio je mesto u Mustang kabrioletu za svog konja. Konj mu donosi pivo iz frižidera (priznajem, ovo nije loša ideja)

Šinteri su izmislili samolost. Oni bar svoju ličnu nesreću ne dele sa psima. A i sve mnogo kraće traje.

Нема коментара:

Постави коментар